galerija MRTVICE

Osvanulo je divno junsko jutro. Sunčan dan obećavao je da ce naša namjera da posjetimo jedan od najatraktivnijih kanjona u Evropi - biti praćena lijepim vremenom.
Grupa od 20 osoba krenula je na put u 06:00. Destinacija - kanjon Rijeke Mrtvice.
Rijeka Mrtvica se uliva u najvecu crnogorsku Rijeku Moraču na 28 kilometru puta Podgorica-Beograd.
Tok Morace i njen kanjon Platije, sa velicanstvenim stijenama koje poticu jos iz doba potopa - poznati su gotovo svakom turisti koji je vlastitim automobilom ili autobusom putovao Crnom Gorom od njenog sjevera ka moru. Magistralni put prolazi srcem samog kanjona i to u citavoj njegovoj duzini, tako da sam cin putovanja vec predstavlja poseban doživljaj i atrakciju.

Medjutim, približavajuci se Podgorici, u donjem dijelu kanjona Platije, turisti prolaze pored jedne od najatraktivnijih rijeka cak i nesvjesni da to cine. Ova mala planinska rijeka sakrivena je planinama i šumom pogledu obicnog prolaznika. Potrebno je raspitati se za kanjon u mjestu Medurijecje ili, prilikom posjete manastiru Moraca - i tu ce Vas uputiti kako da dodete do kanjona.

Rijeka ima nekoliko mostova, vecih i manjih kao i vodenica.
Pejsaž koji se smjenjuje duž 25 km dugog kanjona je nevjerovatno raznolik: od pitomih obala i livada, autenticnih sela i gostoljubivih stanovnika, šuma, surovih litica i stijenja.

Grupa se uputila kanjonom u koloni u kojoj se najvecim dijelom puta ide po dvoje ili jedna osoba.

Planinska oprema je obavezna i podrazumijeva da na prvom mjestu turisti moraju imati cvrste i duboke cipele, carape i toplu odjecu.
Iako zvuci zastrašujuce, ipak, za organizovanu grupu nije strašan podatak da u kanjonu obitava veliki broj zmija, a posebno vrsta poskok, najopasnije zmije u Crnoj Gori ciji ujed može biti smrtonosan. Iz tog razloga preporucuje se da vode grupe obavezno nose sa sobom protivotrov koji ce zaštiti od evenutalnog ujeda.

Sam prilaz kanjonu vec pocinje da privlaci pažnju izletnika. Kanjon u koji se ulazi je idealan za Hiking (šetanje), uz povremene dijelove koji ce zaista prerasti u planirarenje. Mrtvica je, do samog svog ušca potpuno cista rijeka i njena voda je ispravna za pice. Modro i tamno zelena boja se smjenjuju, zajedno sa pjenušavim i divljim brzacima. Rijeka nije pitoma i to pokazuje svojim izgledom. Voda je veoma hladna i ne preporucuje se za kupanje ni najhrabrijima cak i u najtoplijim ljetnjim danima.

Staza kojom se kanjon prolazi ide tik uz rijeku, ponekad se odvajajuci od nje u šumu ili livade i po par stotina metara. Jedan od najinteresantijih dijelova je i šuma od mahovine u kojoj je naša grupa odmarala nakon 10 km pješacenja kanjonom. Šuma od mahovine je ime koje smo dali ovom jedinstvenom fenomenu: naime, citava jedna šuma, uz sam tok rijeke u potpunosti je obrasla mekanom, tamnozelenom, mahovinom. Svaki kamen, staza i drvo na koje naidete podsjecaju ili na mekani tepih, ili životinjsko krzno. No taj dio puta nije nimalo bezazlen i treba ga proci veoma oprezno uživajuci u krajoliku.

Najsuroviji dio kanjona je gornji tok, sa usjeklom pješackom stazom u visokom stjenovitom kanjonu, po kojoj se može ici samo u koloni 1 po jedan.
Medutim, iako staza izgleda izuzetno opasno, uz povecan oprez može se savladati bez problema cak i od strane najslabijih u grupi.

Nemojte vjerovati vremenskim prilikama jer se vrijeme u kanjonu smjenjuje vrtoglavom brzinom: od hladnog vjetra, sunca pa do prave kišne poplave. Preporucljivo je da imate najmanje dvije presvlake.

No, Mrtvica sa svom svojom divljinom predstavlja potpuno osvojivi kanjon i nezaboravnu avanturu. Preporucujemo dvodnevni izlet sa osvajanjem kanjona u jednom pravcu, zatim prenocištem i druženjem uz logorsku vatru a zatim povratak do kanjona Morace.

Obavezno ponesite fotoaparate, jer cete snimiti fotografije koje cete rijetko gdje moci naci.

Naša grupa vratila se istog dana nazad. prešli smo ukupno 35 km u oba pravca. Kada smo stigli nazad do automobila, bilo je cudno što smo svi cutali. Sve rijeci nestale su a potom, mjesecima smo se prisjecali ovog ili onog detalja koji je neko primjetio a drugi opet potpuno propustili.

Fotografije: Jovan Njegovic Drndak