U 9:30 sati, na doku malog, ali čuvenog istorijskog i turističkog mjesta Virpazar na putu Podgorica-Petrovac, velika grupa turista iz Republike Njemačke, nekoliko Američkih i Ruskih turista, kao i nekoliko domaćih - čekalo je ukrcavanje i polazak našeg broda, kao i dva manja, pomoćna brodića. Sve je bilo spremno za početak krstarenja. Organizovano ukrcavanje je počelo u 10:00, uobičajeno - bez većih poteškoća. Vidjelo se da osoblje posjeduje i rutinu i profesionalnu umještnost u komnikaciji i organizaciji. Ubrzo smo svi zauzeli mjesta i, sa vidnim uzbuđenjem očekivali šta će se dalje desiti.

Ribari na najvećem od tri Virpazarska mosta, kao da nisu obraćali pažnju na nas, prateći jedino pogledom mirnu površinu vode očekujući bogat ulov sa nekom od poznatih jezerskih vrsta riba.
Uzbuđenje je dostiglo vrhunac kada su aktivirani motori i brod lagano počeo kliziti ka izlazu iz luke, širokim kanalom koji je već od samog starta plijenio našu pažnju bogatom florom i ptičjim svijetom. Turisti iz Njemačke su ostali bez daha i sa nekim od njih smo već otpočeli dijalog - kako doživaljavaju sve ono što ih okružuju i šta vide? Da li su zadovoljni? Da li su razočarani? - Njihov kratak odgovor je bio: "Kako samo imate divnu zemlju!"
Posle nepunih 5 minuta, pred nama se ukazalo otvoreno jezero. Pogled je posebno privlačio željeznički i drumski most, u tom pravcu se i kretao naš brodić. Profesionalni vodiči su već strpljivo objašnjavali šta se vidi sa obje strane broda, dok se u pozadini pripremala mala zakuska koja je ubrzo bila poslužena: nacionalno jelo priganice sa medom i domaća lozova rakija! Bilo je i onih koji su tražili priganicu više, ali i onih koji su tražili recept ili objašnjenje kako se iste pripremaju.
 

I baš kao poručen, u trenutku kada smo se približavali željezničkom mostu koji je presjecao jezero na dva dijela, naišao je teretni voz, moćno parajući vazduh. Prizor je bio veličanstven jer je posjećao na kakvo maštovito biće koje se probija kroz plavetnilo vode i neba.
 


Putovanje je nastavljeno u suprotnom pravcu od željezničkog mosta nakon što su vodiči više nego inspirativno objasnili kompletan krajolik i okolne planine, mjesta i lokalitete koji su ispunjavali vidik. Plovili smo dalje ka dvije od tri najvažnije tačke našeg putovanja: staro, napušteno ribarsko mjesto i čuveno ostvce Grmožur, nekadašnji zatvor u vrijeme vladavine Austro-Ugarske u ovim krajevima.


Ostaci kula i tvrđave svjedoče o uzbudljivim vremenima IX vijeka i ranijih perioda.


I na kraju - krajnje odredište - sakrivena plaža Pješačac u srcu jezera, pristupačna jedino za goste sa izleta, okružena brdima i šumicom. Iskrcavanje je ispraćeno komentarima koji su ukazivali na činjenicu koja nas je okruživala: Predivno romantično mjesto! Kakav usamljen i netaknut kutak!
Oduševljenje i fotografisanje je odmah zabilježilo u odajama uspomena čitav ambijent. Kao kruna plaže je autentični restoran, prebogat detaljima iz tradicionalne crnogorske arhitekture sa kamenom i drvetom kao osnovnim građevinskim materijalom. Interesantno je da je kompletan materijal za izgradnju ambijenta, restorana, plaže dopremljen brodovima. Hrana, jezerski specijaliteti i nacionalna kuhinja poslužena u izobilju na švedskom stolu - više je nego oduševila goste. Vođeno je računa o svakom detalju, a nakon obilnog ručka, gosti su imali puna dva sata za sunčanje i kupanje.


copyright (c) MTS, 2003-2005.
ekipa Montenegro Tourist Service-a želi Vam nezaboravno ljetovanje!
Potrebna Vam je pomoć? pišite nam: info@turizamcg.com / Need help? Contact us: info@turizamcg.com